ČULO MIRISA NAKON TOTALNE LARINGEKTOMIJE
Često zanemarena posledica totalne laringektomije je gubitak funkcije čula mirisa. Nakon totalne laringektomije, vazdušna struja ne doseže do sluzokože nosa s obzirom da se disanje uspostavlja kroz traheostomu. Drugi mogući razlog ovog gubitka je oštećenje neurosenzornih povratnih mehanizama nakon višestrukih povreda perifernih nerava tokom operacije. Kao rezultat, olfaktorni centar (centar zadužen za miris) biva depriviran, a često ova deprivacija olfaktornim stimulusima vodi do hiposmije (delimičnog gubitka funkcije čula mirisa) ili anosmije (potpunog gubitka ove funkcije).
Zašto dolazi do gubitka čula mirisa?
Postoji nesrazmerna razlika između gubitka čula mirisa i ukusa. Osećaj ukusa je manje oštećen što se može objasniti postojanjem retronazalnog puta kojim molekuli mirisa mogu doći do olfaktornog epitela. Ovo vodi do zaključka da olfaktorni neuroepitel i dalje funkcioniše, što ostavlja prostor za rehabilitaciju.
Rehabilitacija čula mirisa
Rehabilitacija čula mirisa kod pacijenata nakon laringektomije uključuje kombinaciju tehnika, a najčešće su to manevar indukovanja vazduha u nos („učtivo zevanje“) i učestalo izlaganje različitim mirisima.
Manevar indukovanja vazduha u nos
- Ponavlja se produženi pokret zevanja, vežba se više puta u toku dana.
- Simultano se spuštaju vilica, jezik, meko nepce i pod usta.
- Usne su čvrsto zatvorene tokom manevra.
- Ovaj pokret stvara negativan vazdušni pritisak u usnoj duplji, uvlačeći vazduh i mirise u nosnice.
Izlaganje i identifikacija mirisa
- Koristi se kombinacija uobičajenih, specifičnih mirisa kao što su etarska ulja ruže, limuna, eukaliptusa i karanfilića; vežba se jednom dnevno.
- U početku, koristeći prethodno opisan manevar, miriše se i pokušava se identifikovati miris sa liste verbalnih opcija.
- Zatim, vežba se identifikovanje mirisa na verbalni zahtev terapeuta.
- Strukturisano izlaganje mirisima stimuliše i pomaže u ponovnom uspostavljanju olfaktornih puteva.
Zaključak
Rehabilitacija čula mirisa je proces koji može trajati nekoliko meseci. Istraživanja pokazuju da olfaktorni trening u trajanju od šest meseci, 30 minuta dnevno može potpuni gubitak čula mirisa dovesti do nivoa srednjeg ili blagog oštećenja. Ovo je veoma značajno s obzirom na potencijalne opasnosti koje ovaj gubitak nosi (nemogućnost da se mirisom oseti dim, razna isparenja ili pokvarena hrana), ali i zbog sveukupnog kvaliteta života.




