Konstruk

ČULO MIRISA NAKON TOTALNE LARINGEKTOMIJE

Često zanemarena posledica totalne laringektomije je gubitak funkcije čula mirisa. Nakon totalne laringektomije, vazdušna struja ne doseže do sluzokože nosa s obzirom da se disanje uspostavlja kroz traheostomu. Drugi mogući razlog ovog gubitka je oštećenje neurosenzornih povratnih mehanizama nakon višestrukih povreda perifernih nerava tokom operacije. Kao rezultat, olfaktorni centar (centar zadužen za miris) biva depriviran, a često ova deprivacija olfaktornim stimulusima vodi do hiposmije (delimičnog gubitka funkcije čula mirisa) ili anosmije (potpunog gubitka ove funkcije).

Zašto dolazi do gubitka čula mirisa?

Postoji nesrazmerna razlika između gubitka čula mirisa i ukusa. Osećaj ukusa je manje oštećen što se može objasniti postojanjem retronazalnog puta kojim molekuli mirisa mogu doći do olfaktornog epitela. Ovo vodi do zaključka da olfaktorni neuroepitel i dalje funkcioniše, što ostavlja prostor za rehabilitaciju.

Rehabilitacija čula mirisa

Rehabilitacija čula mirisa kod pacijenata nakon laringektomije uključuje kombinaciju tehnika, a najčešće su to manevar indukovanja vazduha u nos („učtivo zevanje“) i učestalo izlaganje različitim mirisima.

Manevar indukovanja vazduha u nos




Izlaganje i identifikacija mirisa




Zaključak

Rehabilitacija čula mirisa je proces koji može trajati nekoliko meseci. Istraživanja pokazuju da olfaktorni trening u trajanju od šest meseci, 30 minuta dnevno može potpuni gubitak čula mirisa dovesti do nivoa srednjeg ili blagog oštećenja. Ovo je veoma značajno s obzirom na potencijalne opasnosti koje ovaj gubitak nosi (nemogućnost da se mirisom oseti dim, razna isparenja ili pokvarena hrana), ali i zbog sveukupnog kvaliteta života.

Niste sami na ovom putu.

Naš tim i iskusni članovi Udruženja stoje vam na raspolaganju za razgovor,
savete i podršku nakon laringektomije.